Ne bih da se petljam

Dodji, vidi, idi... U meni se bore idiot i genije, bojim se da će pametniji popustiti!

05.11.2007.

Kovači i ostala zanimanja

                                            

- Ja sam nesretan – kaže mi drug i prijatelj. I izgleda tako. Nesretno: zgužvan pogled, razasute  misli, tanki nervi, drhtavi prsti, nervozna usta, i težak dah… Nesretan!

Volim ljude, i kada me ne vole, i kada me povrijede, i kada mi ne znače, volim ljude i volim im pomoći. A nisam ni svetac, ni anđeo. Eto…Čovjek sam običan i dosadan. I sada bih druga da utješim. I neću da ga pitam za razlog. Već mi je nešto drugo na umu.

- Znaš li šta je sreća?- mudar sam i odmjeren.

- Znam – kaže i dodaje – kad nisi nesretan.

Možda je u pravu. Ali, nisam od onih koji bi odmah pristali na to.

- Cijenim tvoju pamet, mudrost, iskrenost, iskustvo…A šta misliš da isto pitamo i neke u narodu označene kao mudre glave – rekoh.

Nije mu ništa jasno. Ali zar treba da bude.

I krenemo zajedno u poztragu, pitati, pitati. Prvo ćemo Sokrata. Zamisli se filozof i reče: - Najveća sreća je ne roditi se!

Upsss…Nazovem Jean-Baptistu Poquelin Moličrea i pitam ga uz opasku Sokratovog mišljenja. A on k’o iz topa:

- Kažeš,  Sokrat je rekao da je najveća sreća ne roditi se? Ali, ja ne znam ko je tu sreću doživio.

I iznenadna sretna(!) okolnost - sretnemo Abdula Tajiba Ahmed Al Muntabija, starog arapskog pjesnika i pitamo ga, a on nimalo pjesnički  odgovori:

- Sreća  se svakome ukazuje prema njegovim shvatanjima.

S njim u društvu je i Ibn Zafar, stari rapski filolog i dodade:

- Kad kuješ svoju sreću, ne udaraj bližnje po prstima.

Mislim slab sam kovač, fizički mi poslovi baš i nisu dragi…Ali možda i probam jednog dana s čekićem i nakovnjem. A da pitamo ženu?

- Halo- kažem ja.

- Ko je pita - Pearl S. Buck, američka književnica. Predstavim se fino i sjetimo se nekih starih dereneka, a onda malo o sreći:

-Kada bi čovjek mogao kupiti sreću, sigurno bi izabrao veću za jedan broj – kaže književnica.

Baš sam oduševljen. Znaju žene sve o modi. Albert Camus, francuski književnik, sjedi u parku i čita novine. Mi pravo njemu. Dugo se nismo vidjeli i tako riječ po riječ dođemo do sreće. A on će:

- Naučio sam, da tako kažem, živjeti s mišlju da nikada neću naći mir i sreću. Ali još uvijek ću sve od sebe dati između ta dva trenutka  

Gledam prijatelja i druga. Isti: zgužvan pogled, razasute misli, tanki nervi,…

- Iiiii- upitam ga.

-  Naslušah se i nakon nekog vremena razmišljanja ne nailazim na gotovo nikakav odgovor. Osim - sreća je kada nisi nesretan…

Ne bih da se petljam: ljubav, moć, bogatstvo, zdravlje,dobro djelo, lijep osmijeh, oprost…sreća je pojedinačna ili zbir svega pomali. Ko zna osim sretnih?  



Ne bih da se petljam
<< 11/2007 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

MOJI LINKOVI

AKO NECETE DA SE PETLJATE:
etabager@hotmail.com




Mudrost dana:
Penzioneri su kao lavovi, svakog dana rikne jedan!

Oglas:

Tražim se!

Poema o majci:
Rodom sam majko iz tvojega kraja
dje pecurke rastu na svakome cosku
dje kokoske nose iskljucivo jaja
naravno sa ljuskom sve u istom trosku.


Ti i ja smo mila majko iz istoga mjesta
nije takav retak slucaj ta pojava cesta.

Rodjen sam popodne kao mala beba
dobio sam cuclu i benkicu novu
svi su dali prjedlog da se zovem Keba
sad me tako i svi drugi zovu

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
62812

Powered by Blogger.ba