Ne bih da se petljam

Dodji, vidi, idi... U meni se bore idiot i genije, bojim se da će pametniji popustiti!

21.11.2007.

Ne bojim se ratova, Rambo filmova

Kakav brižan otac i suprug. On će članovima svoje porodice kupiti za blagdane, one svjetovne i vjerske,  sve što im duša poželi. Nježno će ih priviti na grudi. Bit će osjećajan.  On će i svoje poznanike i malobrojne prijatelje pozvati na zakusku. Njegov stol tada neće biti švedski nego skandinavski. Zamišljeno će gledati u vatricu u kaminu, razmišljati o blagodetima ovog života, koji mu se smješi već duže vrijeme. On voli svoj stil, i voli kako se odjeva. On je sebi kupio i lulu. Ali je još neće pušiti, čeka da postane deda i ode u penziju, a onda će pljuckajući lulu pričati unucima o smislu života i iz njega će kao iz vrela teći samo mudre riječi. Tek sada, dok gleda u vatricu u kaminu shvata koliko je uložio truda za ovaj zemaljski raj. Valjalo je šefu dugo vremena donositi kafe, ulagivati se smješkati, prostirati se k'o ćilim, često kupovati vazelin, potkupljivati profesore i kupovati diplome. Ali to je dio ulaganja u budućnost. Valjalo je i bezočno lagati ljudima. Sjeća se  da je prvi put bilo najteže. Kasnije je  to postala rutina. Ah, napaisat će on i memoare, neka svijet zna koliko se u životu treba odricati da bi se uživalo. Neka svi znaju da biti federlani poslanik nije lako, i da to povećanje plaća  više je nego zasluženo. Neka svi znaju koji je pravi put. Vatra pucketa i bliže se blagdani.
Jedan bi bio brižan otac i suprug. Ali, dolaze blagdani a on je sve nervozniji. Kako ih zagrliti i priviti na grudi, iako jeste osjećajan. Poznanike odavno izbjegava, a prijatelje sve manje viđa. Ima stol i mrvice. Zamišljeno gleda u račun, dok je radijator topao. Poskupit će grijanje. Ne sjeća se kada je nešto sebi kupio. Prestao je i pušiti.  Toliko ga pritislo da misli da neće dočekati unuke.  A zna  da se trudio u životu i neće im to moći reći. Neće im ništa moći reći o poštenju.  On misli da mu se život grohotom smije. Nije tražio rupe u zakonu, vazda pošteno: ne ukrasti, ne ubiti, ne lagati...Eto, toliko toga bi imao i napisati, ali nema on vremena za to. Težak je život radnika i građanina. Pritisla poskupljenja i porezi na plate. Valja se stisnut. Neka to svi znaju.

Ne bih da se petljam, kaže mi prijatelj da smo mi mali ljudi, ali velike kukavice.
 
 
 

Ne bih da se petljam
<< 11/2007 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

MOJI LINKOVI

AKO NECETE DA SE PETLJATE:
etabager@hotmail.com




Mudrost dana:
Penzioneri su kao lavovi, svakog dana rikne jedan!

Oglas:

Tražim se!

Poema o majci:
Rodom sam majko iz tvojega kraja
dje pecurke rastu na svakome cosku
dje kokoske nose iskljucivo jaja
naravno sa ljuskom sve u istom trosku.


Ti i ja smo mila majko iz istoga mjesta
nije takav retak slucaj ta pojava cesta.

Rodjen sam popodne kao mala beba
dobio sam cuclu i benkicu novu
svi su dali prjedlog da se zovem Keba
sad me tako i svi drugi zovu

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
63106

Powered by Blogger.ba