Kakav brižan otac i suprug. On će članovima svoje porodice kupiti za blagdane, one svjetovne i vjerske, sve što im duša poželi. Nježno će ih priviti na grudi. Bit će osjećajan. On će i svoje poznanike i malobrojne prijatelje pozvati na zakusku. Njegov stol tada neće biti švedski nego skandinavski. Zamišljeno će gledati u vatricu u kaminu, razmišljati o blagodetima ovog života, koji mu se smješi već duže vrijeme. On voli svoj stil, i voli kako se odjeva. On je sebi kupio i lulu. Ali je još neće pušiti, čeka da postane deda i ode u penziju, a onda će pljuckajući lulu pričati unucima o smislu života i iz njega će kao iz vrela teći samo mudre riječi. Tek sada, dok gleda u vatricu u kaminu shvata koliko je uložio truda za ovaj zemaljski raj. Valjalo je šefu dugo vremena donositi kafe, ulagivati se smješkati, prostirati se k'o ćilim, često kupovati vazelin, potkupljivati profesore i kupovati diplome. Ali to je dio ulaganja u budućnost. Valjalo je i bezočno lagati ljudima. Sjeća se da je prvi put bilo najteže. Kasnije je to postala rutina. Ah, napaisat će on i memoare, neka svijet zna koliko se u životu treba odricati da bi se uživalo. Neka svi znaju da biti federlani poslanik nije lako, i da to povećanje plaća više je nego zasluženo. Neka svi znaju koji je pravi put. Vatra pucketa i bliže se blagdani.
Jedan bi bio brižan otac i suprug. Ali, dolaze blagdani a on je sve nervozniji. Kako ih zagrliti i priviti na grudi, iako jeste osjećajan. Poznanike odavno izbjegava, a prijatelje sve manje viđa. Ima stol i mrvice. Zamišljeno gleda u račun, dok je radijator topao. Poskupit će grijanje. Ne sjeća se kada je nešto sebi kupio. Prestao je i pušiti. Toliko ga pritislo da misli da neće dočekati unuke. A zna da se trudio u životu i neće im to moći reći. Neće im ništa moći reći o poštenju. On misli da mu se život grohotom smije. Nije tražio rupe u zakonu, vazda pošteno: ne ukrasti, ne ubiti, ne lagati...Eto, toliko toga bi imao i napisati, ali nema on vremena za to. Težak je život radnika i građanina. Pritisla poskupljenja i porezi na plate. Valja se stisnut. Neka to svi znaju.
Ne bih da se petljam, kaže mi prijatelj da smo mi mali ljudi, ali velike kukavice.
|